Na svečanom zatvaranju programa “Smotra novog italijanskogt filma” u Podgorici, public se obratio Damiano Rampini, zamjenik ambasadora Italije u Crnoj Gori: “U ime ambasadora, njegove ekselencije g. Zeliolija, i svoje lično ime, želim da se zahvalim Crnogorskoj kinoteci i Andru Martinoviću, koji su nas ugostili u ovoj lijepoj zgradi tokom proteklih pet dana. Posebno se zahvaljujem Italijanskom institutu za kulturu i uvaženom direktoru Robertu Ćinkoti, koji je organizovao projekcije italijanskih filmova najnovije produkcije. Ova smotra, dajući prostor novim talentima italijanske kinematografije, ima za cilj da predstavi priče o Italiji danas. U pitanju su različiti aspekti naše zemlje: društveni problemi i duh jednog naroda. Podrška inicijativama koje promovišu italijansku kulturu dodatna je potvrda bliskih i prijateljskih veza naše dvije zemlje.”
Nakon njega, Roberto Cincotta, direktor Italijanskog instituta za kulturu u Beogradu rekao je: “Takođe bih se nadasve zahvalio domaćinu na uspješno organizovanoj reviji. U saradnji sa studiom Cinecitta (Institut Luce) i drugim italijanskim institucijama, vjerujem da ćemo sljedeće godine kao goste imati i neke od autora filmova: reditelje, glumce i producente. Italijanski institut za kulturu pružiće podršku sličnim inicijativama i ubuduće, i već smo razgovarali o programima koji mogu biti realizovani u predstojećem periodu.”
Andro Martinović, rukovodilac programskog sektora, takođe se obratio publici: “Izuzetne su veze sa Italijom kada je film u pitanju. Prvi Crnogorci zabilježeni su na filmskoj traci u Rimu, 1896, prigodom vjenčanja princeze Jelene i prijestolonasljednika Vitorija Emanuela, budućeg kraljevskog para Italije. Potom će italijanski snimatelji posjećivati Crnu Goru, biće među onima koji su zabilježili Krunidbene svečanosti 1010. godine, snimiće kadrove Cetinja, Kotora, Rijeke Crnojevića, crnogorskog pejsaža, svakodnevnog života… Prije stotinu godina, u posebnim istorijskim okolnostima, naša emigracija će, u saradnji sa italijanskim filmskim radnicima, napraviti film “Voskresenja ne biva bez smrti”, koji sa pravom smatramo i prvim crnogorskim igranim filmom. Poslije Drugog rata, u Rimu će se školovati jedan Veljko Bulajić, a Lovćen film ostvaruje koprodukcije sa italijanskim filmskim preduzećima na filmovima ‘Bijeli đavo’ i ‘Kapo’. Kod nas se sa posebnom pažnjom gledaju ostvarenja velikana italijanskog filma: De Sike, Viskontija, Felinija, Antonionija, Bertolučija i dr. To su neki od razloga sa kojih smo srećni što smo u prilici da vidimo i izbor iz novog italijanskog filma.”
Martinović se osvrnuo i na jedno aktuelno pitanje. “U ime kolektiva Crnogorske kinoteke i u svoje ime, želim da uputim riječi podrške kolegama i prijateljima iz Centra Oleksandr Dovženko u Kijevu. Nadam se da ćete u ovim teškim danima sačuvati svoje živote, sačuvati svoju zemlju i svoje filmove.”
#StandWithUkraine
